„Kada sam prvi put čuo pjesmu „Ne zovi me „Ivane““ zamislio sam se u crnom plaštu, a ispod toga bi bila bijela kreacija, a tokom nastupa bih skinuo taj plašt i ostao u bijeloj haljini. Tu ideju ispričao sam svojoj dizajnerici Tajči Čekadi, no kada sam došao na probu haljine dočekala me je vjenčanica. Tada sam preokrenuo koncept i zamislio sebe kao snježnu kraljicu. Uspio sam nabaviti snijeg mašinu koja u trenutku kada su je pokrenuli na samom nastupu iza pozornice da počne padati snijeg prema meni pala je na pod i prestala je raditi. Uzeo sam mikrofon i potrčao sam prema snijeg mašini, no moji asistenti su je podigli. Kada sam se okrenuo prema snijeg mašini i pogledao u nju, ona je počela raditi i dok sam pjevao pjesmu, usta su mi bila puna sapunice od umjetnog snijega.“