„Vani je pljuštala kiša i bio je ogroman pljusak. Od garderobe do pozornice moja dizajnerica prekrila me je s crnim vrećama za smeće, te sam tako došetao do pozornice gdje čak ni kreacija nije stala ispod suncobrana gdje su izvođači bili skriveni od kiše. Bio sam vrlo uzrujan jer je puhao vjetar uz kišu, te je poremetio rad ventilatora koji je trebao nositi dijelove haljine po zraku. Sav iznerviran u toku pjesme lupio sam u stalak od mikrofona i pao mi je mikrofon na pod. Nakon nastupa rasplakao sam se i mislio sam da gore ne može. Nakon toga došao je direktor festivala da dođem po nagradu za najbolji scenski nastup na pozornicu, a ja sam rekao da mu ne vjerujem jer je bilo grozno i nisam htio ići. Na kraju festivala ipak sam otišao po nagradu jer su me uvjerili da sam je osvojio. Taj nastup sam odradio sa slomljenim ligamentima u koljenu koje sam ozlijedio na probi nastupa.“